U potrazi za istinom
Ljudi zainteresirani za duhovno veliki dio svoga životnog puta provode u traganju. Neki kažu: tražimo jedini cilj našega života. Drugi to izražavaju: tražimo jedinu istinu. Za njih je istina duboka unutarnja potreba, jer jedino uz pomoć istine u kojoj nema zablude ni prijevare mogu pronaći odgovore na sva pitanja o smislu vlastita života.
Ali koja stvarnost zapravo stoji iza te istine?
Jeste li već u svomu životu imali svjesno iskustvo s istinom?
Narodna mudrost kaže: “Svaki čovjek ima svoju istinu.”
Osjećate li da se tu ne radi o jedinoj, sveobuhvatnoj istini?
Naša osobnost ocjenjuje istinu prema vlastitim iskustvima. Pri tomu na nas iznad svega utječu naše želje i predodžbe o životu. Sa sviješću usmjerenom na svijet, uvijek promatramo samo dio i spoznajemo samo djelić istine. Koliko često smo u mislima u prošlosti ili budućnosti! Kada smo zaista u sada i ovdje – bez predodžbi, bez slika – samo u onome što zaista jest?
Dakle, naći neporecivu istinu nije samo po sebi razumljivo.
Prvi je korak u približavanju istini spoznaja da je naše životno polje u najdubljem smislu maya, odnosno iluzija, jer ne sadrži ni jedan jedini aspekt istine. Svako stanje ima svoju suprotnost te je promjenjivo, odnosno nije trajno. Tko to svjesno doživi, doživljava i bol.
Tko pak u svojoj nutrini zna da mora postojati trajna istina, nikada ne prestaje tragati. Ali kako se može približiti toj sve-objašnjavajućoj istini?
Jedna poljska izreka kaže: “Tko pita, traži istinu.”
Time se, pored ostaloga, izražava da čovjek koji pita već posjeduje određenu otvorenost u svojemu biću. Nema unaprijed spremne odgovore na temelju dosada proživljenoga, nego je spreman prihvatiti novo – poslušati drugoga i integrirati strano u svoj svjetonazor. To je važan preduvjet da se u procesu propitivanja vlastitih stavova oni uopće prepoznaju kao osobno obojeni.
U Mađarskoj postoji izreka: “Istina ponekada zalazi, ali se ne utapa.”
Istina može doduše biti skrivena, ali nikada nestala!
Temeljna istina vrijedi vječno!
U Evanđelju savršenoga života čitamo o pitanju: “Što je istina?”
“Jedina i vječna istina samo je u Bogu; jer nitko ne zna ono što Bog zna, koje je sve u svemu. Ali čovjek može razotkriti istinu, razumjeti je i shvatiti prema svojoj sposobnosti. Jedina istina ima puno stranica i jedan vidi samo jednu stranicu, drugi drugu, a nekolicina više njih, onako kako im je dano.
Pogledajte kristal: kao što se svjetlo očituje preko 12 površina, i svaka površina odbija jednu od zraka svjetla, i ako jedan vidi jednu stranicu, a drugi drugu, to je ipak sve jedan kristal i jedno svjetlo koje je u svim zrakama.”
Duh istine sadržan je, dakle, jedino u božanskomu. On se izlijeva preko cijeloga čovječanstva i želi se, u skladu s mogućnostima, očitovati svakome, poput vječnoga zova koji s vremena na vrijeme osjećamo u sebi.
Taj poticaj dolazi iz našega atoma srca povezanog s Duhom istine, koji je nakon pada mikrokozmosa iz prvobitnoga božanskoga kraljevstva ostao u nama, da bismo mogli napraviti unutarnji, u vlastitom životu, preokret i povezati se s jedinom istinom.
Proces osvješćenja naša je životna zadaća, da bi jednom potpuna samopredaja duhovno-duševnomu biću postala glavnim usmjerenjem našega života.
Stojimo li u tom procesu, sve će nam više uspijevati priznati tuđe gledište, i to ne iz učtivosti. Sve ćemo rjeđe nastupati iz samoodržavajućeg aspekta. Taj razvoj možemo podržati ukoliko se u svakodnevnomu životu više usmjeravamo na unutrašnje, dopuštamo pitanjima da izrone i trudimo se svjesno opažati sva naša životna iskustva.
Na taj se način otvara mogućnost da dobijemo udio u novoj stvarnosti koja nastaje. Tako će rasti i naše povjerenje u svim životnim procesima u ovomu svijetu, što ga je Bog zamislio kao školu iskustava. Nastaje sasvim novo opažanje života!
Tada se jedina istina sve više i više očituje i omogućuje nam spoznati sve “zablude”.
Želimo vam da jednom doživite kakvo oslobođenje se nalazi u prihvaćanju istine i da dobijete udjela u sve većem miru koji iz toga nastaje!
