San
…s troje prijatelja išla sam u posjetu četvrtom.
Uvijek iznova bih se gubila. Jednom bi me opčinio lijep krajolik, drugi put bih se zamislila i skrenula na krivi put. Ali, zahvaljujući pažljivosti mojih prijatelja, stigli smo na cilj.
Put je bio sve uži i strmiji. Sama bih bila obeshrabrena i sumnjala bih u prohodnost puta. Ali, moji prijatelji nisu odustajali. Vodili su me, sigurni u cilj, kroz uske prolaze jedne tvrđave.
Uskoro smo stajali pred vrlo starim vratima tvrđave koja su vodila u tihu sobu. Na prvi pogled, sve je izgledalo napušteno i nenastanjeno. Nije bilo nikoga koga bismo sreli. Ipak, nije bilo sumnje da se ovdje nalazi onaj koga tražimo.
Čekajući, zapala sam u stare navike, i stala tražiti neku razbibrigu i zabavu. Tišina i posebnost toga trenutka i tog mjesta nisu me mogli istinski dodirnuti.
„Zašto si krenula s nama na put?“ – uplašilo me pitanje prijatelja. „Još uvijek sve činiš da ne bi uistinu čula i vidjela ono što je stvarno!“
Tužna pogleda je otišao.
„Imaš dar spoznati… razmisli..“ – dodao je drugi prijatelj i također otišao.
Treći se veoma potrudio objasniti mi… ali ja sam gorko plakala… Tako sam se probudila iz sna.
Možemo li se pronaći u ovomu snu?
Nismo li svi na putu i ne lutamo li uvijek iznova u poslovima svakodnevice?
A u nama čeka tihi svjedok, čiji glas moramo slušati da ne bismo više lutali – da bismo našli pravi put.
I u kružnom toku prirode vidimo simbolički opis toga puta: put od prividnog umiranja i smrti u jesen i zimu, do novog buđenja i uskrsnuća u proljeće.
Mi možemo ići tim putem do kraja u samoautoritetu. U zaštićenom polju snage Duhovne škole doživljavamo svjetlo, onoliko svjetla koliko nam je potrebno održati naše svjetiljke gorućima.
„Svjetiljka pred našom nogom“ dat će nam dovoljno svjetla da možemo učiniti svoj sljedeći korak.
Imajmo povjerenja u to svjetlo koje nam se uvijek iznova poklanja!
Svjetlo me vodi naprijed,
Svjetlo iz moga središta
što pred svakim mojim korakom
Svoju svjetlosnu zraku šalje,
da je moje srce slijediti može.
Od misli ponekad zavlada tama
i moji koraci se pokolebaju.
Onda tražim svjetiljku pred nogom
Koju moje srce slijediti može.
