“Prije krize… sunce je sjalo…”
Na jednoj razglednici koja promiče korištenje solarne energije uz ilustracije predjela obasjanih suncem stoji slogan:
Prije krize… sunce je sjalo.
Za vrijeme krize… sunce sja.
Poslije krize… sunce će nastaviti sjati.
Kriza je danas vrlo aktualan pojam, na globalnoj razini, u gotovo svim segmentima društvenog života. Energetska, ekonomska, ekološka kriza.
Na osobnoj razini, kriza označava neko dramatično događanje, prije svega u čovjekovoj nutrini, a često praćeno i vanjskim promjenama. Obično u većoj ili manjoj mjeri bivaju uzdrmana neka ukorijenjena shvaćanja i predodžbe o sebi i životnom okruženju.
Bilo na globalnoj ili na osobnoj razini, riječ kriza izaziva osjećaj nelagode i straha, jer nagovještava kraj, urušavanje nečega poznatoga, potrebu preispitivanja trenutnoga stanja i neko novo djelovanje, nove pravce u budućnosti.
U svijetu dijalektike, u kojem vlada zakon promjene, takva prijelomna razdoblja su neizbježna. Ona su sastavni dio ljudskoga života i imaju određeni smisao.
A on je dovesti nas konačno, u jednom trenutku, do točke kada ćemo se ozbiljno zapitati: što je važno u momu životu, što je stvarno?
Što je to što je postojalo prije krize, postoji za vrijeme krize i nastavit će postojati i poslije krize?
Tko to pita, već osjeća da postoji nešto što je neprolazno, i možda sluti da je to čak negdje u njemu skriveno, ali ne zna kako doprijeti do toga, da bi se zauvijek s time povezao.
U središtu svijeta, u središtu Zemlje i u središtu čovjeka – mikrokozmosa – jedan je nepromjenjivi princip što vječno zrači. Čovjek koji se danas očituje sa svojom četverostrukom tjelesnošću izgubio je svjesnu vezu s tim principom, sa svojom božanskom monadom. Ipak, njena je slika trajno pohranjena u njemu i on je nesvjesno nosi u sebi.
Ono što ga u ovomu svijetu najviše podsjeća na tu sliku jest slika vidljivog Sunca.
Zato je Sunce veliki misterij koji je oduvijek izazivao divljenje i obožavanje čovječanstva.
Sunce je istovremeno svjetlost, toplina, život.
Ono je simbol oko kojega se sve okreće, simbol stabilnosti i postojanosti.
Na pitanje kakva je u stvari priroda materijalnoga sunca i na koji način ono proizvodi toliku svjetlost i toplinu, suvremena znanost nema jednoznačan odgovor, niti sasvim zadovoljavajuću teoriju.
Ne znamo ni u kojoj mjeri ni na koje sve načine sunčeva svjetlost utječe na živa bića, ali znamo da nam je potrebna da bismo živjeli, bili zdravi i da bismo se dobro osjećali.
Veliki posvećenici u svim epohama i kulturama govorili su o duhovnoj snazi koja stoji iza vidljivog sunca. Od Hermesa Trismegista u Egiptu, preko Platona i Pitagore, Giordana Bruna do nekih učitelja novog doba, kao što je Peter Deunov. Svi su oni govorili o vidljivu i nevidljivu suncu.
Sunce je tako oduvijek bilo i ostalo predstavnik najviših duhovnih vibracija, simbol Boga, Duha, Svjetla.
Ne stoji li iza naše prirodne potrebe i čežnje za suncem, ista ili još veća čežnja i potreba duhovne jezgre u nama za Duhovnim suncem, Solarnim Logosom, Kristom?
Jan van Rijeckenborg u jednom od svojih tekstova napisao je da je Sunce zapravo magnetsko polje koje iz središta Zemlje privlači svjetlo i toplinu, zračeći ih na Zemlju.
U središtu Zemlje nalazi se jezgra duhovne i svjetlosne snaga koja omogućava njen život.
Kako u velikom tako i u malom.
U središtu čovjekova mikrokozmosa također se nalazi latentna vatrena jezgra.
Da bi ona zračila svjetlo i toplinu, potrebna je snaga magnetskog polja Gnoze.
Gnostičke Duhovne Škole stvaraju takva polja, polja koncentracije Kristove snage s kojom se učenici i tragatelji mogu svjesno povezati. Ta snaga tada čisti njihova srca, rasvjetljava njihove glave i vodi njihova djela. To se dešava u mjeri u kojoj se otvore za to. U mjeri u kojoj čeznu za prvobitnim svjetlom, i u mjeri u kojoj oni usklađuju svoj život s tim i oživljavaju sliku svoga unutarnjeg sunca – monade, u toj mjeri se jača i snaga zajedničkog polja i svjetlo koje nastaje i koje se izračuje.
A svjetlo nastaje izgaranjem ljubavi – ljubavi koja zrači za sve bez obzira na njihovu reakciju. To je tajna Sunca. Sunca koje uvijek sja.
To je tajna skrivena i u našem srcu. To je naša zadaća: osloboditi izvor svjetlosne snage u nama za koji ne postoje krize, već samo zakon vječnog zračenja božanskoga Svjetla.
