Odluke
Izbor između različitih varijanti ili mogućnosti nazivamo odlukom. Ipak, tko ima izbor, ima i muku. S jedne strane možemo racionalno odlučivati, s druge strane donosimo “instinktivne” odluke, a ponekad nam srce nameće odluku.
U mnogim slučajevima je pametno pustiti da odluka najprije sazrije. Narodne izreke i poezija bogate se takvim primjerima: “prva je misao najbolja”, “ne donosi odluke kada si ljut”, “Kako je božanstven osjećaj slijediti svoje srce!” (Goethe).
Znanstvenici su također pokušali otkriti kako se donose odluke. U osamdesetim godinama američki su neurofiziolozi dokazali kako se u djelićima sekunde, prije donošenja odluka, pojačavaju moždani valovi u odgovarajućem području mozga.
Uz pomoć moderne računalne tehnologije znanstvenici na Institutu Max Planck moogu mjeriti metaboličke procese pri komunikaciji moždanih stanica (neurona). Proteinski spojevi koji pri tomu nastaju, mogu se predstaviti kao misaoni obrasci. Ta razmjena neurona započinje već 10 sekundi prije neke svjesne odluke.
Iz toga proizlazi pitanje gdje nastaju naše odluke.
Na jednoj od seminarskih večeri uvodnog seminara shematski se predstavlja i razgovara o osobnosti i njezinim raznim tijelima, te o višem sebstvu koje memorira iskustva svih prošlih života.
Iz toga se može uvidjeti da smo preko našeg finotvarnog tijela povezani s okolinom i da nas načelno dodiruju svi impulsi i snage te okoline.
Prema svojemu karakterističnom obilježju više sebstvo eliminira neke od tih utjecaja, a nekima dozvoljava pristup. Tako filtrirane impulse nesvjesno primamo, obrađujemo ih, te oni postaju emocije ili misli. Tek tada naš mozak opaža obrađene utiske i odluke – postajemo ih svjesni.
Kada, dakle, mislimo da smo slobodno odlučili, odluka je, bez da smo to već i slutili, već bila donešena.
Ali, koja instancija je to pokrenula? Jesu li to bila obilježja iz prošlosti, nesvjesni osjećaji naše osobnosti ili je to možda bila duhovna jezgra u srcu?
U knjizi “Alkemijsko vjenčanje Christiana Rosenkreuza” Johanna Valentina Andreae, Christian Rosenkreuz stiže na raskrižje i ne zna koji smjer treba odabrati. Sjedne ispod jednog drveta kako bi se odmorio i dobacuje bijelom golubu komade kruha. Odmah se pojavljuje crni gavran i jurne na goluba. Kako bi mu pomogao, Christian Rosenkreuz skoči na noge i iznenada se nađe na pravomu putu!
Njegovo spontano opredjeljenje za goluba, koji je slika čiste duše, uzdiglo se iz srca i pokazalo mu pravi put.
A kako je to kod nas?
Prepoznajemo li dolazi li impuls za ovu ili onu odluku iz snage goluba? Jesmo li spremni slijediti ga i štititi od prijetnji gavrana-tame u vlastitom biću?
Vjerujemo da se i nama pomaže pri donošenju odluka, moramo biti otvoreni za tu pomoć.
