Na krilima duševne ptice
Oduvijek je ptica simbol za dušu.
I kako je dobro odabrana ta slika!
Kada promatramo s kojom lakoćom ptice uzlijeću i lete, kako skladnim pokretima poniru, presreću se i usmjeravaju, da bi se skladnim zamasima krila ponovno uzdigle i letjele nebom; tjerane unutarnjim zakonom, stremeći za svojim ciljem u beskrajnoj daljini – u nama se može rasplamsati pradavna želja da se oslobodimo Zemljine sile teže.
Svojim slobodnim letom ptice utjelovljuju simboliku, koja se pojavljuje kao obećanje: I mi se možemo uzdići u nebo, daljinu i visinu, odriješiti se od svih vezanosti i okrenuti se Duhu.
Koliko ih često promatramo i u svomu srcu s njima letimo elegantnim lukovima. Ljepota ptica u letu izdiže nas iz jarma našeg opstojanja, dok opet ne iščeznu iz vidokruga.
Naša nam čežnja daje krila, postajemo budniji, tijelo je s tim u skladu kada u daljini čujemo ptičji zov. Vidimo kako sigurno slijede svoj put, kako lako i očito usklađene u istomu ritmu, lete jedna uz drugu. Kao jedno tijelo klize naviše preko beskrajnih daljina; napuštajući svoj stari život, da bi dospjele do cilja. Ničim nadjačan unutarnji poriv tjera ih da se otvore takvim letovima, da sve poznato i blisko ostave iza sebe!
Sa svakim zamahom krila u nama raste i čežnja glasa duše, što isto tako priča o nepoznatim prostranstvima, o drugim dimenzijama, kojima naša svijest još uopće ne može pristupiti.
Pjeva nam svoju pjesmu o daljini, ljepoti i ljubavi. I što pjesma jasnije odzvanja, to nam postaju jasnije granice našega postojanja, konačnost našeg prirodnoga bića, ograničenost našeg ja.
A na prekretnici, kad uslijedi svjesniji prodor i mi, kao i ptice, znamo: Sad je došao trenutak rastanka. Kao i one, pripremamo si mjesto, gdje se okupljamo kao grupa istomišljenika.
Zajedno napuštamo stari život i okrećemo se duševnoj ptici u sebi, posve joj se povjeravamo, ona nas vodi, njezinom smo snagom nošeni iznad svih litica.
Sada naša čežnja ima svjesni cilj. Ulažemo sve svoje snage i mogućnosti – slabost može biti nadvladana pod sjenkom krila grupe, dok i ona ne postane dovoljno snažnom.
Povezani u dinamici zajedničkog usmjerenja i poretka koji nas podupire, nadvladavamo sve opasnosti što nas čekaju na dugomu putu.
U beskrajnoj radosti, primljena u struju ljubavi, grupa slijedi svoj zov do najvišega cilja.
