Možemo se promijeniti!
„Postoje stvari koje možemo promijeniti.
Postoje stvari koje ne možemo promijeniti.
Radi se o tomu da razlikujemo jedne od drugih.“
(prema Friedrich Christoph Oetinger-u)
To znači: Prošlost se ne može promijeniti. Budućnost je neizvjesna, samo sada, sadašnji trenutak je siguran i samo na njega možemo utjecati i oblikovati ga.
Obično život gledamo očima tijela. Te oči mogu samo prepoznati prostor i vrijeme zemaljskoga svijeta. One gledaju natrag u prošlost, opažaju sadašnjost i pokušavaju istražiti nepoznatu budućnost.
„Postoje stvari koje ne možemo promijeniti.“
Osobnost iz iskustva zna da živi u svijetu dvopolnosti, u komu se sve prije ili kasnije pretvara u svoju suprotnost, sve je u stalnoj mijeni i ništa nije sasvim pouzdano.
Tomu pripada i kružni tok mikrokozmosa između ove i one strane. Kozmički se sat neumoljivo okreće. Veliki kozmički ciklusi upravljaju sudbinom čovječanstva. Utjecaji razdoblja Akvarijusa postaju vidljivi, tjeraju čovječanstvo na odluku: hoćemo li se prepustiti degenerativnomu razvoju ili stremimo biti dijelom struje koja se uzdiže? Ne postoji ništa između.
Zemaljske okvire ne možemo mijenjati, ali odlučujuće je kako i na koji način ispunjavamo te okvire koji su nam dati.
„Postoje stvari koje možemo promijeniti.“
Ali kada počinjemo život promatrati očima duše koje su rođene u srcu, naš se kut gledanja mijenja i naše opažanje, a time i naša svijest.
Prolazna osobnost je podložna stalnim promjenama i izmjenama, to je horizontalna razina, kružni tok.
Istinsko ljudsko biće, besmrtni mikrokozmos je dio velikog kozmičkog razvoja i procesa preobrazbe, koji nema početka ni kraja, poput spirale koja se uzdiže prema gore.
Naša svijest spoznaje da je ljudsko biće dio cjeline, da pripadamo božanskoj kreaciji i da se ne možemo izgubiti. Iz suvremene fizike nam je poznato da sva živa bića posjeduju vlastitu vibraciju i da njihovo životno stanje ovisi o tomu u kojemu vibracijskomu polju žive.
Kao pripadnici Škole Ružina Križa mi smo primljeni u zaštićeno i osnažujuće polje Bratstva Ružina Križa. Božanski plan spašavanja ostvaruje se putem misterijske škole. Ona nosi naše duševno biće poput plutanog čepa na nemirnom životnom moru. Ona je arka, utočište za duše koje čeznu za Duhom.
Snaga ruže u našemu srcu nas snaži, a križ nas zemaljska bića, povezuje s božanskom sferom.
Kao zemaljski čovjek koji je istovremeno i potencijalno duhovni čovjek, svakodnevno stojimo na granici. Odlučujemo, svjesno ili nesvjesno, o životnomu usmjerenju. Točnije rečeno, odlučuje svijest koja se hrani našim mislima i osjećajima.
Da li dopuštamo da nas raznorazna osjećanja sve do straha i nemoći prevladaju i da nas misli vuku na razne strane, ili održavamo u nutrini vezu s poljem snage Duhovne Škole?
„Radi se o tomu da razlikujemo jedne od drugih.“
Svaki je čovjek odgovoran za vlastiti život. Naše misli, želje i volja zajedno tvore našu svijest. Stanje svijesti je stanje života. Stoga i pitanje: u kakvom usmjerenju živimo?
Na što su usmjerene naše želje? Čemu stremimo?
Kao promjenjivi dio mikrokozmosa, imamo li povjerenja u božansko vodstvo? Ako se njega držimo, u svakoj ćemo životnoj situaciji ispravno odabrati.
