Isprazni se da se ispuniš …
Meister Eckhart, njemački srednjovjekovni mistik, ustvrđuje:
Nijedna posuda ne može imati dvovrsno piće. Ako u njoj treba biti vino, neizostavno se mora izliti voda; posuda mora biti prazna i čista. Želiš li primiti božansku radost i Boga, obvezno se moraš isprazniti od svega stvorenog. Sve, što treba biti prihvaćeno i primljeno, mora se prihvatiti i primiti u prazno. Stoga, ispraznite se, da biste bili ispunjeni…
Praznina kao preduvjet punine, kako je označavaju dalekoistočni mudraci, strana je modernom čovjeku, da, čak je postala i opasnom. Strah od praznine tipičan je znak ovoga vremena. To se npr. može vidjeti u rekreaciji našega društva.
Nakon punoga radnog dana, da, i prepunog, stres se nastavlja i u slobodnom vremenu. Preobilje ponuda aktivnosti očito treba čovjeka natjerati da zaboravi kako u sebi nosi nešto besmrtno, nešto što u sebi skriva beskonačnost.
Zašto su mnogi ljudi podložni tomu strahu od praznine?
Je li to strah da će se morati puno toga odreći, a zauzvrat ništa ne dobiti?
Strah upustiti se u nepoznati pothvat, u avanturu s neizvjesnim ishodom?
Strah od padanja u “crnu rupu”? Ili čak u dosadu?
Ili strah da će se izgubiti kontrolu nad sobom, nekoj nepoznatoj sili predati samoopredjeljenje, i da će im ona preuzeti kormilo iz ruku?
Postoji tihi glas u čovjeku koji ga bez prestanka zove da se odvaži krenuti ususret pothvatu “samoizgubljenosti”. Poziva ga da preda kormilo iz ruku samopotvrđivanja i da se prepusti utjecajima božanskog.
Želi ga potaknuti na radoznalost, na otvorenost za puninu praznine, za zvuk tišine!
Jer praznina nije vakuum, ništa, nego više označava čistu otvorenost, neometanu i spontanu.
Praznina znači: postati ispražnjena posuda za božansku radost, kao što se kaže u citatu Meistera Eckharta.
Praznina znači: napustiti radosno onu prazninu koja predstavlja izgubljenost
zemaljskoga postojanja, da bi se ušlo u puninu vječnog bivanja…
Zato: Isprazni se da se ispuniš…
