Fama Fraternitatis R.C. – povijesne okolnosti
Neke povijesne okolnosti i činjenice
Izdavanje rosenkreuzerskih manifesta izazvalo je pravu buru u duhovnoj Europi na početku 17-og stoljeća. Čitava bujica “za” i “protiv” je ukazala kako je ljude duboko dodirnula. Zaboravljena povijest spisa govori svojim jezikom.
Europa 16-og i 17-og stoljeća se nalazila u dubokoj vjerskoj krizi. Reformatorski pokreti Luthera i Calvina uzdrmali su dominaciju rimokatoličke crkve. Reformatori nisu reagirali samo na upitne prakse unutar crkve, već su u isto vrijeme željeli ojačati osobnu vjeru utemeljenu na samoodgovornosti pojedinca.
Obojica, i Luther i Kalvin, postavili su nove dogme, preuzete iz prošlosti. To uključuje, između ostalog, učenje o predodređenosti u kalvnizmu, prema kojemu je Bog odredio sudbinu svemira i svih ljudi na samomu početku. Luther i Calvin su se time pozvali na autoritet Biblije. Među njihovim sljedbenicima je pri tomu u mnogim slučajevima primijećena nadmoć pisana slova nad duhom.
Čežnja za nevidljivom Crkvom
Među njemačkim spiritualistima Kasparom Schwenckfeldom, Valentinom Weigelom i Sebastianom Franckom se kao reakcija javila želja za “nutarnjom crkvom” koja – prema Pavlovim riječima – proizlazi iz čovjekove nutrine, crkva koja spaja sve ljude koji žive po duhu.
Usred toga velikog kriznog perioda, sukoba reformatora i protureformatora, koji je rezultirao opustošujućim Tridesetgodišnjim ratom, izdanja triju klasičnih rosenkreuzerskih spisa su odjeknula kao udar groma.
Tübingenski krug
Iza manifesta, a posebice iza Fame (1614.) i Confessia (1615.), stajao je tzv. Tübingenski krug, grupa koja se 1608. godine sastojala od 12 suradnika. Osnovao ju je pravnik Tobias Hess koji se naširoko bavio Paracelsusovom medicinom, alkemijom i Biblijom. Svjetonazor Tübingenskog kruga se temeljio na trostrukom nastojanju: proučavanje i razumijevanje Biblije, istraživanje prirode i život u ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Ono što je bilo pripremano u srednjem vijeku i razvijano u vremenu koje je slijedilo, bilo je predstavljeno javnosti kao “program” sveopće svjetske reforme od strane Bratstva. U programu su se stopili alkemijsko, mistično, astrološko i prirodo-znanstveno znanje toga vremena.
Fama nas u tom smislu sučeljava sa sveobuhvatnom reformom pogleda na svijet, u religiji, znanosti i umjetnosti.
Johann Valentin Andreae
J. V. Andreae se pridružio Tübingenskom krugu 1608. godine. Rođen u Herrenbergu u južnoj Njemačkoj u luteranskom okruženju, postao je svestrana osoba, polihistor, s najviše znanja u područjima teologije, matematike i prirodnih znanosti. Njegovo je autorstvo ponajviše Alkemijskog vjenčanja, trećeg i zadnjeg u nizu klasičnih spisa (1616.), postalo poznato tek 1799., kad je objavljena po prvi put njegova autobiografija od Davida Christopha Seybolda.
Središnja ideja
Širenjem spisa autori su se nadali izgraditi mrežu istomišljenika u Europi, koja bi konačno urodila ostvarenjem njihova ideala: osnivanje unutrašnje, duhovne Crkve, koju su nazvali “kuća Sancti Spiritus”, kuća Svetog duha. Učenje o reformi je sadržavalo zov za slijeđenjem unutrašnjeg puta promjene i inicijacije. Zov je međutim razmjela samo nekolicina.
1700 izdanja u 100 godina
Tri manifesta su izazvali mnoge, različite i burne reakcije. Za vrijeme prvih 10 godina objavljeno je 400 tiskovina u obliku letaka, pamfleta, knjiga, članaka, što je za ono vrijeme velika količina. Do početka 18-og stoljeća, broj spisa kao reakcije na manifeste porastao je na 1700, a njihov različit karakter se kreatao između odobravanja i neodobravanja.
U njemačkim zemljama sastavnicama, Austriji, Bohemiji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Francuskoj, Italiji i Baltičkim državama, osnovan je velik broj tajnih društava koja su koja su crpila iz ideja Bratstva Ružina križa. K tomu su osnovane mnoge zajednice koje su preuzele elemente iz učenja preuređenja radi ostvarenja njihovih ideala.
Među njima je Collegium lucis od Jana Amosa Komenskog. Komenski je bio članom Bohemijskog bratstva i preuzeo je plamen impulsa obnove od Andreae sredinom 17-og stoljeća. Collegium lucis, osnovan je 1667. godine u Amsterdamu na osnovnim idejama Bratstva Ružina križa. U svojim pansofijskim i pedagoškim djelima Komenski je radio na tim idejama.
Središnja ideja se može pronaći primjerice u Novom Atlantisu od Francisa Bacona, legendi o Salomonovom hramu i Hiramu Abiffu kod mističnih slobodnih zidara, u radu Roberta Fludda (“Izgradite sebi duhovan hram od živog kamenja, s Kristom kao ugaonim kamenom.”).
Aktualnost središnje ideje
I u vremenima koja su slijedila ideja se prenosila i odražavala u različitim rosenkreuzerskim pokretima.
Za članove i učenike Lectoriuma Rosicrucianuma ona predstavlja osnovu njihova stremljenja i rada. Duhovni put i transfiguracija čovjeka prema duhu, duši i tijelu, koja je opisana u tri rosenkreuzerska djela.
Jan van Rijckenborgh je sredinom prošlog stoljeća ponovno objavio navedena djela i njima pridodao svoju ezoterijsku analizu.
Napomena: Prijevod i uređenje teksta s internetske stranice http://www.400-jahre-rosenkreuz.de/.
