Morfogenetska polja vječnosti
Što je to polje snage? Odakle dolazi taj pojam? Koja polja snage određuju dijalektičko životno polje? Zašto je polje naše duhovne škole iz temelja različito i kako ono djeluje?
Svaka djelatna grupa tvori neko polje snage unutar kojega članovi doživaljavaju stanovita iskustva i teže zajedničkim interesima, a kroz takvo međudjelovanje polje snage jača.
Postoji vidljiva grupa i postoji nevidljiva energija. Orijentacija članova, ono čemu su oni otvorili svoja srca, pokazatelj je kakva je priroda i razina snage sa kojom oni raspolažu. Prijatelji okupljeni u Duhovnoj školi Zlatnoga Ružina Križa svjesni su toga. Oni znaju da je polje snage stvoreno oko žarišnih točaka škole i da u njima kruže vibracije visoke energije, potaknute velikom žudnjom i omogućene visokim životnim standardom kojemu teže prijatelji.
ŠTO JE POLJE SNAGE?
Pojam polje snage dolazi iz fizike. Znanost ga koristi kako bi opisala fenomene kao što su gravitacija i elektromagnetizam. Primjer za to je magnetsko polje koje ne možemo vidjeti, dodirnuti ili čuti. Ono što možemo vidjeti su njegove silnice, kada na primjer, iskre žičani navoji oko magneta. Tada možemo vidjeti stanoviti oblik koji ukazuje na postojanje polja snage. Oko i unutar magneta, dakle, djeluje energija s izvjesnim učinkom, magnetsko polje usmjereno žičanim navojem.
Znamo da je genetski materijal svih stanica jednak. Pa ipak, oblik naših udova i fizičkih organa različit je kod svih ljudi. Tako, dakle, iste bjelančevine i isti kemijski sastav mogu proizvesti različite oblike. Kemijski sastav sam ne može objasniti oblik, kao što i nacrt građevine ne možemo razumjeti analizirajući samo kamen, drvenu građu ili beton koji su upotrijebljeni da bi se kuća opredmetila. Princip je, dakle, takav da materija ne može objasniti oblik.
I u biologiji je također poznata ideja o «polju». Godine 1920. nekoliko je biologa razvilo koncept morfogenetskih polja. Ukratko, taj koncept podrazumijeva da formativna polja utječu na organizme, pa čak i na živa bića tijekom njihova rasta. Ta se ideja razvijala analogno ideji o magnetskim poljima. Biolozi su zaključili da organizmi posjeduju slična nevidljiva polja, koja kontroliraju njihov razvoj i određuju njihov oblik, kao neka nevidljiva matrica.
Na toj osnovi je kasnije Rupert Sheldrake formulirao teoriju prema kojoj su sva živa bića okružena nevidljivim poljima snage iz kojih privlače životnu silu. Ta su morfogenetska polja, prema njemu, vrlo osobna. On nadalje govori o međusobnim utjecajima i kolektivnim poljima snage za koja smo vezani i koja utječu na nas. Suvremeni mislioci Ervin Laszlo, Peter Russell i ostali dalje su razvijali tu ideju u svojim teorijama «polja» koja postoje oko i u čovječanstvu. Polje se «sjeća» magnetskoga odraza svega izraza i na taj način određuje korake koje čovječanstvo treba poduzeti.
NEVIDLJIVA ENERGIJA OKO ČOVJEKA
Te ideje očito nisu nove. Ezoteričari su oduvijek na njih ukazivali, a vidovnjaci poput Manuela Oetingera su opširno o njima pisali. Dva potpuno nezavisna primjera iz nekih drugih tradicija, iz orijentalne filozofije i iz toltečkog svijeta drevnoga Meksika također jasno svjedoče o tome: «Čovjek posjeduje vene, koje se nazivaju «hita», tanane kao tisućiti dio vlasi kose, ispunjene bijelim , plavim, žutim, zelenim i crvenim…» (Upanišade)
«U kontekstu energetskih polja, ljudi su nalik vibraciji svjetlosti, kao bijela paučina, nalik vrlo tankim nitima koje kruže između glave i nožnih prstiju. Za oči vidovnjaka, čovjek je nalik jajetu koje se sastoji od rotirajućih vibracija. Njegove su ruke i noge kao svjetlosne grane koje se pružaju u svim smjerovima. Vidovnjak vidi da je svaki čovjek u kontaktu sa svim ostalim ljudskim bićima, ne preko svojih ruku, već preko nakupina dugih vibracija koje izviru iz središta njegova tijela u svim smjerovima. Te vibracije povezuju čovjeka s njegovom okolinom, drže ga u ravnoteži i daju mu stabilnost», pisao je Carlos Castaneda ’60-tih godina u knjizi Vremenski kotač.
Današnja je znanost prisiljena poricati većinu tih stvari jer ih je nemoguće dokazati i ne mogu se u kontroliranim uvjetima proizvesti, premda su one predmet mnogih diskusija. Pojedinci koji su u stanju te stvari primijetiti i govoriti o njima, ne svjedoče jednoznačno o tim prikazima. Njihova svejdočanstva obično nisu objektivna. Mnogi vidovnjaci vjeruju da suptilne snage koje oni mogu zamijetiti imaju božansko porijeklo. Takozvani iscjelitelji gotovo uvijek tvrde da se koriste božanskim snagama i energijama u svojim iscjeliteljskim metodama. Ozbiljno bismo ih uvrijedili kada bismo posumnjali u njihova vjerovanja i oni bi se tomu opirali kada bismo im ukazali na to da su oni prijemčivi tek na djelovanje prirodnih polja snage.
NADOSOBNO
Možemo zaključiti da polje snage ima oblikovni utjecaj na stvari i bića koja sa njim dolaze u doticaj. Iz razloga što svaki čovjek, da, svako živuće biće, ima svoje «malo» polje snage; ideja o sličnim poljima snage koja se stapaju lako je prihvatljiva.
Kada članovi neke grupe slijede jednu ideju, program neke stranke ili religiozno vjerovanje, razvija se polje velike snage, kao što smo prije rekli. Na svijetu je moguće naći brojne primjere tomu u prilog. S koliko samo napora i tvrdokoranosti mnogi pripadnici tih grupacija brane svoja stajališta i često ih nameću čak i nasiljem…? Na taj se način ta kolektivna polja razvijaju u organizirana nadosobna polja snage umnožavanjem osobnih polja. Za njihove sljedbenike, to ne samo da jača energiju , već i njihovu zavisnost o poljima, što očigledno ima svoje posljedice. Prirodna polja snage djelatna su sve do najviših područja one strane, gdje često možemo naći uzvišena prikazanja Boga. Sve se zrcali, pa možemo zamisliti kako se istovremeno i božja suprotnost projicira i održava kao tamni svijet kojega predvodi dijabolično biće.
POLJE SNAGE DUHOVNE ŠKOLE
U gnostičkim se učenjima velika kolektivna polja snage ove prirode rasta, sjaja i propadanja ponekad nazivaju dvanaesterim prirodnim eonima. To su polja zračenja dvanaesterostrukog zodijaka, koja zajedno tvore znakove zodijaka od kojih svaki naizmjence i istovremeno utječu na čovjeka i njegovo ponašanje na svoj specifičan način. U gnostičkoj ideji govori se i o «trinaestom eonu», što se odnosi na polje snage koje se nalazi u potpunosti izvan ove prirode. Snage vječnosti u njemu su koncentrirane, to je Svjetlo Krista, koje obujmljuje sve koji tragaju za tom vječnosti.
Polazišna točka moderne duhovne škole jest postojanje dvaju jasno različitih prirodnih poredaka. S jedne strane postoji statika, božanski prirodni poredak, koji se naziva i «drugo kraljevstvo», a s druge postoji priroda rađanja, cvata i propadanja. Ta su dva poretka apsolutno nepomirljiva, ne mogu su-postojati. Čovjek, dakle, nije u stanju imati iskustvo božanskoga života i visokih energija prvobitnoga polja u svojem prirodnome stanju.
Da bismo bili u stanju prekoračiti nepobjediv jaz, Styx, trebamo «most». Taj most koji vidimo duhovna je škola, treće polje snage koje privremeno povezuje našu prirodu s vječnošću. Sve dok je to moguće, škola odgovara vibracijskoj razini ove prirode.
Na taj je način čovjek tragatelj, koji posjeduje probuđeni atom duhovne iskre, u stanju primiti utiske iz toga polja. Zadaća je članova duhovne škole da stvore takvo jedno polje snage, ili treću prirodu, jer pomoću snage njihove žudnje održavaju vezu sa snagama vječnosti.
Čovjek koji je u stanju na taj način povezati ta dva ekstrema, gradi odmah od početka kamen u polju gradeći istovremeno i treću prirodu za sebe samoga.
Put se ne otkriva odmah; svatko ga sam pomaže za sebe izgraditi.
Tu se, očigledno radi o individualnom i osobnom podizanju vibracije u koje čovjek ne može nikoga povesti. Moguće je, i poželjno, međutim, surađivati u grupi, jer kolektivna treća priroda može pomoći drugima oko izgradnje. Takvo se tijelo ponekad naziva arkom ili nebeskom posudom. Što je čvršće ta arka sagrađena, bolje može poslužiti svojemu cilju, a treća priroda se više približava živoj prirodi i put brže može biti ostvaren.
DJELATNA SURADNJA
Treća se priroda otvara čovjeku kroz njegovo usmjerenje na gnozu: «Ljubite Boga nadasve.» Kada se treća priroda bude u čovjeku istinski očitovala, u njemu je osim ljubavi za Boga prisutna i ljubav za svoje bližnje. Zato se to usmjerenje i «ljubav za Boga nad svime» upotpunjuje s «i bližnjega svoga kao samoga sebe». Pomaganje i služenje su pri tom sami po sebi razumljivi. Zajednica ili grupa nije samo sudionik u živomu tijelu duhovne škole, već ga ujedno održava čistim i vitalnim, što podrazumijeva jednu djelatnu i svjesnu suradnju.
Morfogenetska polja» vječnosti, koja često nazivamo i «bratstvom», ne obraćaju se prirodnoj duši. Stoga što ona priradaju potpunoj različitoj prirodi, mogu potaknuti na djelovanje samo ono što je od druge prirode, odnosno samo duhovnu iskru u središtu našega mikrokozmosa. Time se njegova svjesnost budi u duhovno-duševnome svijetu, u kraljevstvu tišine.
Kada god nešto otpustimo, nova duša istovremeno raste. Kada čovjek prelazi most, on postaje onaj drugi. Kraj stare osobnosti, koju je u samopredaji stavio u službu prvobitnomu polju, stoji novi čovjek, obnovljen kroz transfiguraciju.
