Pojmovnik
Atom iskre Duha: vidjeti pojam ruža srca.
Aursko biće: čini sveukupnost snaga, vrijednosti i vezanosti koji su rezultat života različitih osobnosti u polju očitovanja. Sve te snage, vrijednosti i veze skupa tvore svjetla, zvijezde mikrokozmičkoga firmamenta. Ta su svjetla magnetske žarišne točke, i u skladu sa svojom vrstom određuju djelotvornosti magnetskoga duhovnog polja, dakle vrst snaga i materija koje ono privlači iz atmosfere u mikrokozmički sustav, dakle i u osobnost. Vrst tih svjetala u skladu je, dakle, s osobnošću. Suštinska promjena osobnosti mora uzrokovati i bitnu promjenu firmamenta, a to je moguće jedino samožrtvom ja-bića, posvemašnjim slamanjem jastva.
Autades: snaga s lavljom glavom, nesveta volja dijalektičkoga čovjeka; također nesveti nagoni ja-čovjeka u općenitomu smislu. Ime je uzeto iz evanđelja Pistis Sofija, koje se pripisuje Valentinu.
Demon: doslovno “prirodna snaga”. Ako se čovjek poveže s takvim snagama, ako u dobrovoljnoj poslušnosti ispunjava volju Oca, one se očituju na putu njegova božanskoga preobražaja kao moćni pomagači. U suprotnomu, čovjek ih doživljava kao neprijateljska djelovanja, kao osvetničke demone, snage sudbine. One tada odgovaraju karmičkim posljedicama koje određuju čovjekovu sudbinu na putu iskustava.
I prirodni se eoni – prizvani slijepim prirodnim životom paloga čovjeka – označavaju kao demoni, ali tada izričito u negativnomu smislu.
Dijalektika: naše današnje životno polje u komu se sve očituje samo u suprotnostima. Dan i noć, svjetlo i tama, radost i bol, mladost i starost, dobro i zlo, život i smrt itd. nerazdvojivo su povezani. Jedno neizbježno slijedi drugo i tako jedno proizvodi drugo. Prema tomu temeljnomu zakonu, sve je u našemu polju postojanja potčinjeno neprekidnoj promjeni i raspadanju, nastajanju, cvjetanju i propadanju. Zbog toga je zakona naše polje postojanja područje konačnosti, bola, patnje, propadanja, bolesti i smrti. S druge strane, promatrano s višega stajališta, zakon dijalektike jest zakon božanske milosti. Stalno slamanje i obnova sprječavaju konačnu kristalizaciju ljudi, dakle konačnu propast. Na taj im se način uvijek iznova daruje nova mogućnost očitovanja i nova prilika za spoznaju cilja njihova postojanja, prilika za prepoznavanje i stupanje na put povratka transfiguracijom, ponovnim rođenjem iz vode i Duha.
Dišno polje: izravno polje snage koje osobnosti omogućuje život. To je polje koje povezuje aursko biće s osobnošću i u potpunosti je s njome u skladu, privlačeći i odbijajući snage i tvari neophodne za život i održanje osobnosti.
Duhovna škola: misterijska škola Kristovih hijerofanata (vidjeti Univerzalno bratstvo).
Duhovna duša: a) Cilj je endure, puta učeništva gnostičke Duhovne škole probuditi besmrtnu dušu iz latentnoga stanja. Čim se duša probudi iz svoga smrtnog sna, uspostavlja se ponovno veza s univerzalnim Duhom, s Bogom. Ta obnova veze između Duha i duše, između Boga i čovjeka, dokazuje se u veličanstvenom uskrsnuću Drugoga, povratku istinskoga čovjeka Očevoj kući. Duša koja smije proslaviti tu vezu, to sjedinjavanje s Pymanderom egipatske pragnoze, jest duhovna duša. To je jedinstvo Oziris (Duh) – Izis (duša), Krist – Isus, Otac – sin, alkemijsko vjenčanje Christiana Rosenkreuza starih rosenkreuzera, vjenčanje nebeskoga mladoženje s njegovom nebeskom nevjestom.
b) Svetište srca dijalektičkoga čovjeka, potpuno očišćeno od svih prirodnorođenih utjecaja i odgovarajućih djelovanja, koje vibrira u skladu s atomom iskre Duha. Samo u takvom, očišćenom srcu može se dogoditi susret s Bogom, pimandersko osvješćivanje.
Endura: put slamanja jastva, put posljednje smrti predajom ja Drugomu, besmrtnomu čovjeku, Kristu u nama. To je put čovjeka Ivana koji “poravnava putove za svoga Gospoda”. Praktično to je ispunjenje riječi: “On” – nebeski Drugi – “mora rasti, a ja se moram smanjivati”: Ja moram nestati da bi nebeski Drugi u meni živio. Put endure klasični je put svih vremena. Na tomu putu pali čovjek može u vatri pročišćavanja i potpunoga životnog obrata nestati u svom istinskom besmrtnomu biću i vratiti se ocu. Put ljudi svijetom dijalektike jest život za smrt. Endura je dobrovoljno umiranje za život: “Tko svoj život izgubi mene radi, taj će ga naći.”
Gnoza: a) Dah Božji, Logos, izvor svih stvari, očituje se kao Duh, ljubav, svjetlo, snaga i univerzalna mudrost.
b) Univerzalno bratstvo kao nositelj i očitovanje Kristova polja zračenja.
c) Živo znanje, koje je od Boga i u komu dobiva udio onaj koji ponovnim duševnim rođenjem u svjetlosnomu božanskom rođenju stupi u pimandersko stanje svijesti.
Gnoza, petostruka, univerzalna: zajednički pojam za pet razvojnih faza u kojima se očituje put učenika prema životu:
1. osloboditeljski uvid
2. čežnja za spasom
3. samopredaja
4. novo životno držanje
5. uskrsnuće u novomu životnomu polju.
Grupno jedinstvo: grupno jedinstvo koje Duhovna škola potiče nije vanjsko jedinstvo, uslijed zajedničkog pripadništva, nego unutarnje jedinstvo rastućega novog duševnoga života u gnozi, koje se očituje u novomu životnom držanju, u skladu s duhom Govora na gori.
Hermesova pragnoza: ukazuje da svaka istinska gnostička znanost u današnjemu razdoblju čovječanstva proizlazi iz praizvora egipatske gnoze – svekoliki gnostički rad izbavljenja ima svoje korijene u iskonskomu znanju da je izbavljenje ljudi moguće jedino uskrsnućem hermetika ili čovjeka-Merkura, istinskoga božanskog čovjeka koji živi iz svijesti prosvijetljene u Bogu. Na taj prvobitni temelj svega izbaviteljskoga rada ukazuje i rečenica iz evanđelja. “Iz Egipta sam pozvao svoga sina”.
Hijerofanti: vidjeti Univerzalno bratstvo.
Isusovo sjeme: oznaka za atom iskre Duha (vidjeti ruža srca) u Fami Fraternitatis Roseae Crucis, klasičnom testamentu rosenkreuzera.
Kotač rađanja i umiranja: ponavljani proces rađanja, života i smrti osobnosti, u skladu sa zakonom dijalektike, u komu uvijek iznova slijedi oživljavanje mikrokozmosa rođenjem nove osobnosti.
Kozmički vladari (kozmokratori): sedam moćnih prirodnih bića, označenih i kao bogovi, usko povezanih s porijeklom stvaranja, koja upravljaju temeljnim kozmičkim zakonima. Zajedno tvore Sedmoduha sveočitovanja. U knjizi Pymander nazivaju se upraviteljima (stihovi 26, 33, 36 itd.).
Kraljevstvo, novo gnostičko: gnostičko astralno polje, izgrađeno od čistih astralnih supstancija početka, i to zajedničkim radom mladoga Gnostičkoga bratstva i Univerzalnoga gnostičkoga lanca, kojega je ono najmlađi članak. Njegovo djelovanje u dva svijeta (u polju uskrsnuća šestoga kozmičkoga područja i u našemu sedmom kozmičkom području) – sve dok traje vrijeme žetve – omogućuje ljudima koji tragaju za izbavljenjem da preko živoga tijela mlade gnoze stupe u polje uskrsnuća. Živo tijelo tvori dakle privremeni most između dvaju područja. Novo gnostičko područje utjelovljuje sve snage potrebne učeniku da prijeđe taj most prema životu.
Lanac, univerzalni: vidjeti Univerzalno bratstvo.
Lipika: aurski firmament, sveukupnost čulnih središta, središta i žarišta snaga u kojima je usidrena cjelokupna čovjekova karma. Zemaljsko, smrtno biće projekcija je toga firmamenta koji u potpunosti određuje njegove mogućnosti, ograničenja i njegovu vrst. Lipika predočava sav teret grijeha paloga mikrokozmosa.
Materijalna sfera i zrcalna sfera: dvije strane postojanja u dijalektičkomu prirodnom poretku. Materijalna je sfera područje u kojemu živimo u našemu materijalnomu životu. Zrcalna je sfera područje u kojemu se, između ostaloga, odvija proces nakon smrti i ponovne reinkarnacije. Pored paklene sfere, ona se sastoji i od čistilišta (sfere pročišćavanja) i sfere koja se u prirodnoj religiji i okultizmu označava kao nebo ili vječni život. Ta nebeska sfera i život u njoj baš su kao i život u materijalnoj sferi podložni konačnosti i prolaznosti. Zrcalna sfera samo je privremena postaja mrtvih i ne znači da tu umrla osobnost dobiva novi život, jer nema nastavka postojanja četverostruke osobnosti. Samo najdublja jezgra svijesti, blijesak Duha ili dijalektička iskra, biva privremeno pohranjena u aursko biće i tvori osnovu svijesti nove osobnosti, koja se gradi zajedničkim djelovanjem aurskoga bića i majčinih snaga.
Mikrokozmos: čovjek kao minutus mundus, kao mali svijet, tvori cjelinu – kuglasti životni sustav u kojemu iznutra prema van razlikujemo: osobnost, aursko biće, sedmostruko magnetsko duhovno polje. Stvarni čovjek jest mikrokozmos. Ono što se u svijetu podrazumijeva pod pojmom čovjek samo je oštećena osobnost degeneriranoga mikrokozmosa. Današnja svijest jest svijest osobnosti i stoga je svjesna samo polja postojanja komu pripada. Prirodni je čovjek u materiji rođeni čovjek, potčinjen zakonu dijalektičkoga prirodnog reda.
Parfaits (savršeni): “dobri ljudi” u katara što su uistinu imali ponovno rođenu dušu koja je našla svoga Pymandera.
Pistis Sofija: a) gnostičko evanđelje iz 2. stoljeća, koje se pripisuje Valentinu i koje je sačuvano neoskvrnuto. Ono objavljuje put izbavljenja u Kristu, dojmljivom čistoćom opisuje put transmutacije i transfiguracije sa svim pojedinostima,
b) istinski učenik koji ustrajava do konačnoga postignuća.
Ruža srca: mistična oznaka za atom iskre Duha (poznat i kao praatom ili Kristov atom), koji korespondira približno s najvišom točkom desne srčane komore, matematičkim središtem mikrokozmosa, zakržljali je ostatak božanskoga života. Ruža srca ili Isusova sjemenka ili čudesni dragulj u lotosovu cvijetu sjeme je novoga mikrokozmosa, božansko sjeme, koje je poput obećanja milosti sačuvano u palomu čovjeku, kako bi jednom došao trenutak da se sjeti svoga porijekla i ispuni čežnjom za Očevim domom. Tada nastaje mogućnost da svjetlo duhovnoga sunca, svjetlo Gnoze, probudi usnuli ružin pupoljak i pozitivnom reakcijom i trajnim usmjerenjem učenika otpočne proces njegove regeneracije u skladu s božanskim planom spasenja.
Ružu pričvrstiti na križ: faza učeništva u kojoj učenik, vođen jasnim uvidom i iskrenom čežnjom za spasom pušta da propadne ja-čovjek, njegovo materijalno rođeno postojanje i to “dnevnim umiranjem”, kako bi bogočovjek, pimanderski čovjek mogao u njemu uskrsnuti.
Samopredaja: vidjeti Gnoza, petostruka, univerzalna.
Univerzalno bratstvo: božanska hijerarhija nepokretnoga kraljevstva koja tvori univerzalno tijelo Gospodovo. Označuje se i mnogim drugim imenima, kao: nevidljiva Kristova crkva, Kristova hijerarhija, Gnostički univerzalni lanac, Gnoza. U pružanju pomoći palomu čovječanstvu pojavljuje se, između ostaloga, i kao Bratstvo Šambale, Škola misterija Kristovih hijerofanata ili hijerofanti Duhovne škole te kao mlado gnostičko Bratstvo.
Univerzalno učenje: nije “učenje” u uobičajenomu smislu riječi i ne može se naći u knjigama. U najdubljoj biti to je živa božanska stvarnost u kojoj za to oplemenjena svijest može čitati i učiti razumjeti Stvoriteljevu svemudrost.
Vrata Betlehema: oznaka za stanje srca učenika koji u istinskoj čežnji za spasom posve mijenja svoj život. Takav čovjek otvara srce gnostičkomu svjetlu i priprema “staju” – izopačeno i nečisto srce – za rođenje unutarnjega bića Krista. Tako je Betlehem u istinskom učeniku početak iskonskoga bića, koje svoj veličanstveni kraj nalazi na Golgoti, mjestu pogubljenja, i to uskrsnućem istinskoga Božjeg sina u mikrokozmosu.
