„Ne odvija li se u tebi božansko rođenje, čezni za njim. Nemaš li pak takvu čežnju, onda čezni da je imaš.“
Zašto toliko ljudi više ne osjeća čežnju o kojoj govori Meister Eckhart?
Ruska je teozofkinja Helena Petrovna Blavatsky napisala:
„Čovjek je dvostruko biće. On je Bog u obličju životinje.“
To znači da čovjek u sebi može spoznati i božansku i protubožansku osnovu. U božanska obilježja ubraja se njegova težnja za znanjem, čežnja za nečim višim ili nastojanje da svoju duhovnu iskru, božansku jezgru ponovno probudi.
Protubožanska obilježja izražavaju se, na primjer, u nesposobnosti spoznaje, ja-centralnosti i zlu.
Prije otprilike 2000 godina,govore nam legende, ponovno se pojavila plamteća svjetlosna zraka, zvijezda dublje spoznaje čovječanstva. Ta je zvijezda zvala na preokret, na povratak. Čovjek je ponovno trebao biti svjestan svoga božanskog nasljeđa.
Tko je svoje srce otvorio tom božanskom impulsu, ponovno je postao svjestan i protubožanskih snaga u sebi. Njegove su se želje preokrenule u jednu želju, u čežnju za oslobođenjem od tih nebožanskih snaga.
Ta duboka unutarnja čežnja njegova srca i njegove duše postala je „žeđ za svjetlom u tami ovoga svijeta.“
Iza jedne žudnje krije se Kristovo svjetlo, poput dijamanta, poput božićne zvijezde.
Tko je spreman krenuti putem preokreta u svjetlu Gnoze, prima pomoć Kristove snage, da bi već u ovomu svijetu njegova duhovna iskra postala zračeći plamen.
Svjetla Božića, kojima ljudi u ovo zemaljsko postojanje nastoje unijeti svetost, toplinu i ljubav, neminovno se nakon kraćeg vremena gase.
Ali postoji „svjetlo koje uvijek sja!“
Ono sja u čežnji za ponovnim povezivanjem s praizvorom svjetla, u iskonskoj čežnji za jedinstvom s Bogom. To povezivanje – rođenje Isusa, odvija se u nama u Božićnoj tišini srca.
To je istinski Božić!
