Zov svjetskog srca
Od srca svijeta pozvani
Lectorium Rosicrucianum
Međunarodna škola Zlatnog Ružina Križa
Joost R. Ritman
Okupili smo se danas ovdje u središnjem žarištu Duhovne Škole Zlatnog Ružina Križa, koja nosi riječ ‘obnova’ (Renova) kao ime i moto. Srce ovog duhovnog žarišta je Renova hram, koji su osnivači našeg bratstva posvetili duhovnom solarnom srcu našeg planeta, majke zemlje, kojeg spominju kao središnju duhovnu snagu koja pokreće beskonačni svemir, duhovnu solarnu vatru, Vulkan.
U kontekstu ovog skupa, možemo, bez rezerve, razgovarati jedni s drugima o zajedničkim temeljima, na kojima prethodnici i utemeljitelji našeg duhovnog pokreta podižu svoju duhovnu zgradu, koju su stvorile drevne hermetičke struje mudrosti, pozivajući se na svog osnivača Hermes Trismegistus-a. U razdoblju koje je bliže našem vremenu, susrećemo legendarnog osnivača Bratstva Ružina Križa, oca-brata Kristiana Rozenkrojca, koji je izjavio u poznatom alkemijskom vjenčanju: “Hermes je praiskonski izvor”.
Kao duhovna Škola Zlatnog Ružina Križa, mi bi, na kraju ovog posebnog dana, tijekom kojeg je šest predstavnika sadašnjih zapadnih duhovnih pokreta govorilo, željeli oživjeti za trenutak veliki duhovni impuls koji se zbio u zapadnom svijetu godine 1875. Te povijesne godine 1875, društvo je doživjelo jednu od njegovih najvećih, povijesnih inicijativa, po kojoj se duhovna revolucija, istovremeno kombinirajući stari i novi svijet, bila u mogućnosti razviti.
Temelji Teozofskog društva gđa Helena Petrovna Blavatsky i Henry Steel Olcott pukovnik izazvali su šok reakcije koje su potresle svjetonazor o religiji i duhovnosti do temelja. U uspostavljenom i dobro organiziranom društvu, izgrađenom na temeljima klasičnog kršćanstva, proglašenog u Nicaea-i u godini 325., u kojoj su dogme i crkvene hijerarhije bili propisani, nove spoznaje o ljudskom silasku i sudbini su bili prenešeni na društvo.
Iako odvojeni po porijeklu, odgoju i duhovnoj tradiciji, danas stojimo zajedno na ovom zajedničkom temelju koji obuhvaća sva vremena. Danas također stojimo na raskrižju vremena, u kojem su plodovi mnogih kulturnih pokreta udruženi u mješavinu novog razvoja čovječanstva. To je razlog zašto je vrlo važno suočiti se sa iskazima učitelja mudrosti koji su nam prethodili s obzirom na presudni značaj ljudskog bića i njegovog djelovanja u ovom svijetu.
U svom neusporedivom djelu Govor o dostojanstvu čovjeka, ponekad zvanom Manifest Renesanse, Pico della Mirandola objasnio je to na sljedeći način:
“Pročitao sam u drevnim arapskim spisima Abdallah-a Saracena kada su ga pitali što mu, na ovom stupnju, svijeta,izgleda najčudesnije, odgovorio je da nema ‘ništa čudesnije od čovjeka’. I to mišljenje potvrđuje usklik Hermes Trismegistus-a, ‘Koje je čovjek veliko čudo, Asclepiuse’. […]”
Pico nastavlja:
“Bog Otac, Moćni Arhitekt, je već podigao, prema zapovijedi njegove skrivene mudrosti, ovaj svijet koji vidimo, kozmički stan božanstva, hram najveći. On je već ukrasio nadnebesku regiju inteligencijom, prožeo nebeske globuse životom besmrtnih duša i stvorio fermentirajuću hrpu nečistog donjeg svijeta prepunog svakojakog oblika životinjskog života. Ali kad je ovo djelo učinjeno, Božanski Stvoritelj je još uvijek čeznuo za nekim stvorenjem koje može shvatiti značenje tako golemog postignuća, koji bi mogao biti dodirnut ljubavlju u svojoj ljepoti i očaran slavom svoje veličanstvenosti. Kada je, dakle, sve ostalo završeno, kako i Mojsije i Timej svjedoče, na samom kraju, On iz Sebe iznjedri čovjeka. […] Uzimajući čovjeka, ovo stvorenje neodređene slike, On ga postavi u središte svijeta i reče mu:
‘Mi smo vam dali, o Adame, ne lice odgovarajuće tebi, niti tvojoj vlastitoj zasluzi, da bi bez obzira na mjesto, bez obzira na oblik, bez obzira na darove, mogao, s promišljajem, odabrati, to isto što bi mogao imati i posjedovati kroz vlastitu presudu i odluku. Priroda svih ostalih stvorenja je definirana i ograničena unutar zakona koji smo propisali; ti, s druge strane, nisi ometan od strane takvih ograničenja, možeš, svojom slobodnom voljom, koju smo ti dodijelili na čuvanje, tragati za oblicima svoje vlastite prirode. Ja sam te smjestio u sami centar svijeta, tako da sa tog položaja možeš još lakše pogledati oko sebe na sve što svijet sadrži. Mi smo te napravili stvorenjem ni od neba ni od zemlje, ni smrtnog ni besmrtnog, da bi mogao, kao slobodni i ponosni oblikovatelj vlastitog bića, sebe modelirati u oblik koji će ti najviše odgovarati. U tvojoj će moći biti da se spustiš na niži, brutalni oblik života; moći ćeš se, vlastitom odlukom, opet uzdići u više redove čiji je život božanski'”.
Pico je dalje pisao o velikom kulturnom pokretu koji se počeo razvijati prije oko 5.000 godina. U njemu su drevni mitovi stvaranja i nastanka velike svjetske religije usredotočeni na čovjeka, koji je tražio mudrost, a pokrenut je u drevnim školama misterija. Ovaj čovjek je živio na relativno malom planetu s opsegom od oko 40.000 kilometara, zemlji, koja je prije 12.000 godina imala populaciju od samo nekoliko milijuna ljudi. U vrijeme kada Pico della Mirandola objavljuje svoj Govor, broj je porastao na oko 400 milijuna ljudi. Ubrzo nakon što je HP Blavatsky osnovala Teozofsko društvo, svjetska populacija je oko početka dvadesetog stoljeća dosegla respektabilan broj od 1 milijarde ljudi.
Uvjereni smo da će, istodobno s ovim nezamislivim klizištem ljudskog i kozmičkog razvoja, biti proveden rad na objavi duhovne budnice, namijenjen upoznavanju ljudskog uma sa svojim urođenim, prirodnim ograničenjima. S jedne strane, vidimo tajanstveni, planetarni razvoj, kozmičku povezanost planetarnog sustava, ugrađenog u puno veće polje zodijačkog sustava, koji završava u beskonačnom svemiru s milijardama zvijezda i galaktičkih sustava.
U tom kontekstu, vidimo, s druge strane, tajanstveni dolazak nesavršenog, ali ipak stvorenog ljudskog bića, formiranog od građevinskog materijala beskonačnog svemira, zvjezdane materije, iz kojeg tvorba i njen tvorac mogu biti objašnjeni. U tom tajanstvenom planetarnom sustavu, prvobitni čovjek, ranjiv i smrtan, bio je suočen s prirodom koja mu svakodnevno prijeti i nadvladava ga, tako da je u početku njegov život bio gotov u samo nekoliko desetljeća. Zbog razvoja osjetila i usred tih prijetećih prirodnih sila, to ljudsko biće, tijekom posljednjih nekoliko tisuća godina, stvorilo je mogućnosti za upravljanje prirodom s ciljem da opstane mnogo duže. Danas je, ovaj čovjek na putu da prIJeđe, više ne nepremostivu barijeru dobi od 100 godina. Kroz ovaj ljudski nekontrolirani nogon za opstanak, svjetsko stanovništvo je dostiglo, ali i dalje rastući, broj od preko 6 milijardi ljudi. Očekuje se da će se svjetsko stanovništvo popeti na 9 milijardi do kraja 21. stoljeća.
Današnjem ljudskom biću, dato je da spozna da je smrtno, promjenjivo biće, i da zna zašto se on, po rozenkrojcerima, naziva mikrokozmos. Također mu je dato shvatiti da je ova zemlja, sa svojim različitim kulturama, zapravo kuća tranzicije za životne valove svake nove generacije.
Vrijeme prolazi, naša odjeća nestaje, ali sam život je vječan. A čovjek stoji u središtu, kao mikrokozmos, mali svijet, baš kao što filozofi renesanse i Manifest rosenkreutzera 17. stoljeća, kaže. Čovjek je bio postavljen kao instrument percepcije. On je sudionik u trostrukom jedinstvo Stvoritelja – Stvaranja – i Stvorenja, Bog – kosmos – ljudsko biće. On je dio procesa kontinuiranih promjena i obnove. Ljudska svijest je ključ, jer je instrument koji je u mogućnosti pratiti ovaj proces neprekidnog života, kretanja i promjena. To čini čovjeka, pored stvoritelja i u stvaranju, su-stvaratelja svoje vlastite budućnosti.
Na taj način, postali smo svjesni da smo sudionici, suputnici, u ovom stupnjevitom razvoju života na ovom planetu. Stoga, povežimo trenutni ljudski životni val s duhovnim pionirima koji su se, prije nekoliko tisuća godina, utjelovili na zemlji i mogu se nazvati iskonskim osnivačima sedam velikih svjetskih religija. Stvaralački izvor punine njihove inicijacije objašnjava koncizna definicija: “U početku bijaše Riječ”, Logos koji je stvorio život.
Ova iskonska mudrost objašnjava kako su se sedam originalnih, stvaralačkih aspekata očitovali na temelju Sedmoduha, božanskog Vulkana, te kako je božanska solarna energija bila podijeljena u sedam zraka, stvarajući život kao njegova duhovna, produševljena oblikotvarna snaga . To je “prima materia”, nepodijeljena sveta Sedmo-snaga, koja se ranije pokrenula kao Duh nad Pravodama da bi vodila procesu stvaranja i ponovnog stvaranja, do stanja sveprisutnog očitovanog Duha .
U ovom, također prepoznajemo aksiom hermetičkog učenja mudrosti, upisanog u Tabuli Smaragdini:
“Istina je. Zasigurno. To je cijela istina.
Ono što je dolje jednako je onome što je iznad,
kako bi čudesa Jednoga bila ostvarena.”
Ljudsko biće je, kao mikrokozmos, ključ nositelj i instrument postignuća. Nakon što je stvorio oblik, i snagom svoje produševljenosti, unutarnji razvoj, duh je povezan s besmrtnom dušom. Zato danas smijemo pitati: kako još uvijek možemo utjecati na prošlost i koliko mali je naš utjecaj na razdoblje koje je još uvijek u razvoju? Svi smo mi djeca našeg vremena i teško ikada možemo zakoračiti preko sjene koju stvara naša prisutnost …! Ili je taj centralni ključ ipak temelj svih tih priča o stvaranju, bez obzira odnose li se na egipatske, kineske, indijske, babilonske, helenističke, židovske i na kraju kršćanske i arapske Gnoze? Je li to ključ koji je povezan s pitanjem zašto se čovjek naziva mikrokozmos? Je li to ključ za razvoj od nestvorenog do stvorenog? Ili je na stvari da, nakon što je stvoreno, ne znači da je njegovo stvaranje završeno? Je li sigurno da je ljudski lik, kao što ga sada znamo, podvrgnut procesu velikih bioloških promjena?
Nisu li škole inicijacija svih vremena davno učile da smo svemirski putnici u dimenziji koja se ne može mjeriti vremenom? I da, osim vidljive stvarnosti koja se može mjeriti vremenom i prostorom, postoji svijet ideja koji daleko nadilazi našu maštu, produševljeni svijet koji je temelj, na kojem ćemo dobiti unutarnju svijest? Ne govore li sveti spisi svih vremena o tom duhovnom svijetu, iz kojeg je nastala energija i materija, svijetu kojeg je Hermes Trismegistos objasnio kao duhovnu sferu sa sveprisutnim centrom, ali bez obujma? U ovoj sferi, može se naći božanski, kreativni požar, od kojeg su božanske iskre, koje svi mi nosimo u svome srcu, nastale. To je iskonska vatra koja, očvrsnuta, predstavlja dijamantnu jezgru našeg mikrokozmičkog lika. Zar nije prije nekoliko milijardi godina, stvoreno, kao utroba budućem životu, otvorio sebe u ljubavi prema božanskoj vatri? Uostalom, formula svetosti, vječiti život je zakopan u nama kao naš genetski kod. To je odraz stvaranja i manifestacije!
Stoga, možemo li se za trenutak zaustaviti na ovom velikom svijetskom srcu, dijamantnom srcu ovog planeta, gdje je prije nekoliko milijardi godina zabilježen kreativni kod budućih života precizno kao u urara. Iz ovog svijetskog srca, od ovog preciznog stvaranja, mogu se objasniti tri prvobitna aspekta :
Duhovna tvorevina koja se samospoznaje,
produševljena tvorevina koja je u pokretu,
i vidljiva tvorevina koja se manifestira.
Duh – duša – tvari, tri koja su jedno, kozmos, kao dragulj u beskonačnom svemiru. Duh – duša – osoba. Tri koja su jedno, mikrokozmos kao svjetski dragulj, u procesu vječnog kretanja i promjena. U središtu ovog velikog, pokretnog i kucajućeg svijetskog srca, kreator je povezan s njegovim stvaranjem i sa čovjekom. Sve što diše, hvali Gospodina! Tijekom proteklih nekoliko tisuća godina i na temelju tog velikog, pokretnog, iskonskog početka, stvoreno je bratstvo, red koji se očituje sve naglašenije u naše vrijeme kao sedmerostruko svijetsko bratstvo. Iz ovog naizgled nepremostivog jaza kultura i duhovnih pokreta, koji su tako dugo odvajani prostorom i vrijemenom, vidjet će se nova svijest unutar svjetski orjentirane duševne zajednice, u kojoj će svi biti ukovani u jednu puninu, poput dijamanata u jednoj kruni.
Duhovna linija trajanja i neprekidnosti aktivno, svake sekunde donosi novo duhovno gorivo iz svijetskog srca u krv ljudske svijesti. Danas, okupljeni kao jezgra koja predstavlja sferu djelovanja ovog velikog duhovnog jedinstva, dignuti smo u savez koji usmjerava svijet i čovječanstvo. Ogromnim porastom informacija sa svih strana, razvija se krivulja brzine, koja se sastoji od dvije komponente. Jedna ubrzava vrijeme, druga smanjuje prostor. To stvara nove paradigme, pod nazivom ‘globalizacija’. S jedne strane, možemo prodrijeti u najmanje stvari koje možemo zamisliti, svijet porijekla energije, a s druge strane, vidimo rezultate ovog prodora na granicama najudaljenijeg svemira. Znanosti opisuju to kao implicitni red, kombinaciju informacija, vraćanje na polaznu točku, Genezu. Kao izričiti nalog, šireća, razvijajuća informacija može se smatrati kontinuiranim ‘neograničenim’, što je rezultiralo nestankom referentnih okvira koji su nam bili toliko poznati posljednjih nekoliko tisuća godina. Na taj način, veliki duhovni pokreti su suočeni s nevjerojatnim problemom, velikim pothvatom, zamjene zatvorenog sustava mišljenja, što zovemo geocentričnim svjetonazorom, sa otvorenim sustavima mišljenja, koje mi nazivamo hermetički ili heliocentričan svjetonazor.
Istovremeno, morat ćemo povezati našu percepciju unutar poznatog referentnog okvira koji znamo s nepoznatim referentnim okvirom jedne nove svijesti. Morat ćemo otkriti nedostajuću kariku u našem unutarnjem, nesvjesnom biću. Baš kao putnik koji prelazi granice i obogaćuje svoju percepciju u novim krajolicima, mi ćemo morati napustiti naša samonametnuta ograničenja, koja su određena našom nazočnosti u vremenu i prostoru.
Tijekom sljedećih godina,razvit će se novi spektar znanja. Hranjen dostupnošću novih sustava informacija, duboko će promijeniti našu svijest i pripadajuću percepciju, zajedno s postupno prikupljenom biti mudrosti i znanja, koje su drevni Bramani nazivali ‘nektar besmrtnosti’ koji će početi raditi u ljudima, s ljudima i kroz ljude.
Kao što se sok od grožđa pretvara u vino kroz proces fermentacije, baš kao što je kvasac u tijestu čini da se kruh uzdigne tijekom pečenja, žetva tisuća godina iskustva mudrosti treba se dokazati i aktivirati kao fermentacijski faktor u društvu od relativno male skupine ljudskih duša. To je veza sa nevidljivom, duhovnom hijerarhijom, koja je preko svojih naloga opet na svjetlo postavila manifest ljudske dostojanstvene svrhe i sudbine.
Danas smo, kao izravni nasljednici i predstavnici ove drevne tradicije, odgovorni za javnu objavu potrebnih koraka u revoluciji čovječanstva: razvoj nove ljudske sposobnosti i dovođenje unutarnjeg pratioca, unutarnjeg Drugog, besmrtnu dušu, u život. Kada dopustimo pratiocu, on će nam objasniti podrijetlo našeg ljudskog postanka i na taj način pomoći u razvoju nove percepcije kroz ‘Čovječe, spoznaj sebe’.
To će objasniti da bilo koji oblik zamislivog života ima svrhu i smisao na ovoj čudesnoj planeti sa svojim milijardama oblika života. Neka bi svaki od njih uvijek dokazao da je suradnik s drugima.
Neka bi pojedinac bio pozvan da bude i ostane u službi kolektiviteta, društva.
Neka bi, u toj moći, ono što je malo uvijek bilo na usluzi onom što je veliko.
Neka bi se ono što je veliko uvijek davalo kako bi se u konačnici proželo sve s njegovom duhovnom snagom.
Na taj način, sedam tema u rukama tkalca kontrole transfera će proizvesti novi obrazac. Na taj način, sedam iskonskih struja, koje su se prije nekoliko tisuća godina, izlile preko čitavog ljudskog roda, će se očitovati kao nove perspektive u ubrzanom mijenjanju, trenutno se približavajući razdoblju čovječanstva kroz referentni okvir koji će biti prepoznat od strane svih.
U toj moći, sedam zraka, koje proizlaze iz Svjetskog srca, solarnog srca ovog planeta, bit će spojene u sedam zlatnih krugova koji će biti povezani u božanski lanac sedmostrukog spasenja. Originalna catena aurea homeri, Homerov zlatni lanac, pokazati će da se sastoji od milijuna duša ljudskih bića, koji vide svoje podrijetlo, svoju zadaću i svoju budućnost u zlatnom lancu. Danas smo sjedinjeni u odražavajućem zračenju kao duh – duša – život da izrazimo naše jedinstvo i savez s ovim neprolaznim lancem braće i sestara, koji okružuje naš tisućama godina izmučeni planet sa svojim plaštom Svjetlosti u moći drevnog mota: “Bog je ljubav!” U snazi te ljubavi, željeli bismo zaključiti ovo predavanje uz pjesmu osnivača Duhovne Škole Zlatnog Ružina Križa, Jana van Rijckenborgha.
Poziv smireno klizi kroz svijet,
poziv za svakog čovjeka.
Njegov zvuk pronalazi sve uši koje slušaju,
njegovoj moći nema kraja.
A oni koji razumiju ovaj poziv,
idu naprijed ojačani svi.
Na putu, toliko strmom, iz tame u svjetlo
ovaj Glas Božanskog donosi nam dar moći.
Sa nepokolebljivom rukom,
u dozivajuću domovinu.
Uz oslabljene veze sudbine i tame,
Svjetlo mi pristupa.
Fontana skrivena od mojih očiju,
sada teče u izobilju.
Vatra Duha tako svijetlo sada gori,
njezin sjaj doseže daleko i široko.
Od Krista pozvana iz srca svijeta,
izdiže se iznad svih neprijateljstva i pameti
sjajna djelotvorna Snaga,
k slavi i moći.
