Zov svjetskog srca
Ex deo nascimur, in Iesu morimur, per spiritum sanctum reviviscimus
(Iz Boga rođeni, u Kristu umrli, po Duhu Svetome ponovno rođeni.)
Antropozofsko društvo
Willem E. Scherpenhuijsen Rom
Ovaj simpozij posvećen je svima koji nastoje steći znanje o duhovnom ili nadosjetilnom svijetu, svijetu koji je vrlo važan za čovječanstvo i Zemlju. To je ono čemu sve organizacije koje su govorile ili će govoriti ovdje danas, uključujući i antropozofe, teže. Zajednički nazivnik je, dakle, njihova težnja prema znanju o nadosjetilnom svijetu, kojem svaka pristupa na svoj način. Vrlo kratko, antropozofija je svijest o bivanju ljudskim bićem.
U tom kontekstu, slika ljudskog bića je bitna za antropozofiju. Ljudsko biće sastoji od četiri dijela:
1. fizičko tijelo
2. vitalno tijelo
Vitalno tijelo osigurava da osoba može živjeti na zemlji, tako da može učiniti sa svojim fizičkim tijelom ono što želi, prema onome što misli da je potrebno;
3. emocionalno tijelo, također se naziva duša
U njemu ljudsko biće doživljava svoju ljubav, svoje osjećaje i svoje motive, učiniti ili ne učiniti nešto;
4. svijest ili “ego”, drugim riječima, ono što je naša osobnost.
U cilju da se sve to objedini, potrebno je najprije razgovarati o podrijetlu čovjeka i njegovom razvoju. Ovaj razvoj čovječanstva i zemlje potječe od Boga. U tom kontekstu, htio bih citirati prve četiri rečenice iz Evanđelja po Ivanu:
U početku bijaše stvaralačka riječ
I riječ bijaše u Boga
I riječ bijaše božanska;
To je bilo u početku u Boga.
Stvaranje čovjeka se događalo u različitim fazama. Ove ‘faze’ su zapravo bili dugi vremenski periodi, tijekom kojih se čovječanstvo postupno razvija do svog trenutnog stupnja. Ovaj razvoj još uvijek nije završen, jer nakon razvoja gore opisanih tijela, ljudsko biće će razviti još tri tijela tijekom budućih razdoblja:
Duh Sam – ovo se odnosi na daljnji razvoj emocionalnog tijela.
Živi Duh – ovo se odnosi na daljnji razvoj vitalnog tijela.
Ljudski Duh – ovo se odnosi na daljnji razvoj fizičkog tijela.
Ova slika ljudskog bića podrazumijeva i ideju reinkarnacije. Kroz ovu ideju, antropozofija objašnjava da je ljudsko biće duhovno biće, koje se povremeno vraća na zemlju doživjeti svoj zemaljski razvoj. Tijekom razdoblja koje provodi u duhovnom svijetu, doživljava kakva je bila kvaliteta svoga postojanja tijekom prethodnog razdoblja na Zemlji, i na taj način, oblikuje sliku dobrog i lošeg što je ostvario ili prouzročio. U potpunosti u skladu s njegovom karmom, također oblikuje sliku svog života u idućem razdoblju na Zemlji. Savršen razvoj čovječanstva će se postići, kada ljudsko biće doživi faze Duha Samog i Životnog duha, i kad se razvije Ljudski duh u posljednjoj fazi.
Svrha ljudskog bića je da nakon njegovog cijelokupnog razvoja kao duhovnog bića, on postane, kao deseta hijerarhija, tvorac novog kozmosa ljubavi i slobode. Da bi se to postiglo, Krist je pomoćnik i vođa, koji zauzima središnje mjesto u antropozofiji. Kristovo uskrsnuće iz smrti je središnji događaj u razvoju zemlje. Na taj način, Krist je pokazao što će ljudsko biće postati ednog dana, nakon njegovog razvoja na zemlji, u uskrsnulom čak i fizičkom tijelu, koje ipak nije materijalno.
Antropozofija ima značenje za praktičnu primjenu u životu, to nije teorija radi teorije. Znanje o tome kako stvari funkcioniraju je bitno za njihovo korištenje, posebice kako snage iz duhovnog svijeta utječu na fizički svijet.
U tom kontekstu, ukratko bi željeli obratiti pažnju na različite redove duhovnih bića u nadosjetilnom svijetu. Na prvom mjestu, to se odnosi na božansko Trojstvo, koje čini:
Bog Otac, koji je sve stvorio,
Krist kao Sin Boga Oca,
i Duh Sveti, koji je, entitet koji daje inicijativu za Boga Oca i Krista.
Tri puta tri hijerarhije anđela stoje ispod ovog trojstva. Treća hijerarhija anđela, koja je najniža grupa od tri, sastoji se od arhaja, arkanđela i anđela. Ovi potonji su najbliži čovječanstvu, svako ljudsko biće ima svog anđela čuvara. U zemaljskom području, tu su i bića prirode koja su povezana sa biljkama, životinjama i prirodnim pojavama. Općenito govoreći, ovi entiteti su uključeni u razvoj čovječanstva i zemlje u pozitivnom smislu.
Međutim, postoje također viša i niža bića u duhovnom svijetu, koji utječu na razvoj čovječanstva u negativnom smislu. U antropozofiji, mi onda govorimo o Luciferu, koji pokušava izdvojiti čovječanstvo od razvoja zemlje, tako da ono boravi isključivo u astralnom svijetu, da ne može razvijati svoju slobodu. S druge strane, postoje duhovna bića (tzv. ahrimanička bića po antropozofiji), koja pokušavaju vezati ljudsko biće na zemlju ili na materiju. To je utjecaj koji se jako izražava u ovim materijalističkim vremenima. Zbog njihovog utjecaja, ljudsko biće onda gubi svoju slobodu postizanja ravnoteže između zahtjeva za životom na zemlji, s jedne strane, i njegove želje za sudjelovanjem u duhovnom svijetu s druge strane. Osim toga, također je važno znati što su životinje, što biljke a što fizička materija. Na zemlji, fizička materija, kao što su kamenje i planine, imaju samo fizičko tijelo, njihova svijest leži u drugim svjetovima. Na zemlji, biljke imaju fizičko tijelo i vitalno tijelo. Njihova svijest leži manje daleko od svijesti fizičke materije. Životinje imaju fizičko tijelo, vitalno tijelo i emocionalno tijelo ili grupnu dušu, ali ne i pojedinačne duše. Također je važno napomenuti da životinje potječu od čovjeka a ne čovjek od životinja, kako materijalistička znanost pretpostavlja. Životinje se mogu vidjeti kao odvojene, ekstremne osobine ljudskog bića, koje su se razvile neovisno.
Antropozofija je pokret s ezoternom i egzoternom, praktičnom osnovom. Antropozofija se mora koristiti i ostvariti u različitim područjima ljudskog rada i života. Ova praktična primjena antropozofije može se naći u mnogim aspektima života. Ja ću spomenuti neke:
– Pedagogija i obrazovanje, osobito Waldorfska pedagogija, u kojoj su ne samo metode učenja ponekad različite, već u kojoj nastavnici također obraćaju pozornost na razvoj osobnih svojstava djeteta.
– Medicina. Postoje specifični antropozofski lijekovi, kao na primjer Iscador za rak i anthropozofske terapije kao što su heil euritmija i terapija pomoću umjetnosti. Osim toga, heil pedagogija je važna grana djelatnosti, kao i njega i liječenje ovisnika o drogama.
– Umjetnost: slikarstvo, umijeće govora, euritmija (novi tip umjetnosti pokreta).
– Glazba i drama, a sve to s obnavljajućim impulsima.
– Arhitektura: organski stil gradnje, poput npr. Goetheanum u Dornachu, Švicarska (Središnje sjedište međunarodnog Anthropozofskog društva), izgradnja Gasunie u Groningenu, i bivša NMB banka, trenutno ING Bank, u jugoistočnom Amsterdamu.
– Biodinamička poljoprivreda, koja je razvijena da bi liječila zemlju i kako bi se postigla harmonija između zemlje, bilja, životinja i čovjeka, koristeći snage kozmosa, koje pružaju vitalnu moć našoj hrani, te u kojoj se zemlja ne samo iskorištava, već i njeguje.
Vrlo važna točka antropozofije je spoznaja da čovjek živi ovdje na zemlji na tri razine:
Duhovni život, izražen u kulturi, religiji i filozofiji,
život zakona, izražen u pravosuđu i demokraciji,
ekonomski život.
Mi govorimo o slobodi u duhovnom životu, jednakosti po pitanjima zakona, i trebalo bi biti bratstvo u gospodarskom životu. Prve dvije kategorije, sloboda u duhovnom životu i ravnopravnost u pitanjima zakona, su u određenoj mjeri postignuti u Europi. Bratstvo u gospodarskom životu ostvareno je samo u ograničenoj mjeri. Primjer je podjela rada u sadašnjem društvu i socijalna sigurnost, koja proizlazi iz solidarnosti.
Pokušao sam pokazati da je čovječanstvo prošlo kroz različite faze razvoja i da će u budućnosti proći kroz tri faze razvoja, prije nego što će doći do svoje završne faze razvoja. Tijekom prethodnih stadija razvoja, važne istine su objavljene ljudima na način koji je bio prikladan za ljude iz tog razdoblja. Sigurno poznate egipatsko razdoblje, tijekom kojeg je faraon, kao vođa i inicirani, dobijao ove istine za vladanje ljudima iz božanskog svijeta.
Općenito govoreći, u kasnijim razdobljima su takodjer oni koji su trebali vladati plemenima ili narodima, bili inicirani u božanske istine, koja im je bila potrebna da bi mogli provesti svoje vladavine.
U tu svrhu, bilo je misterijskih škola, u kojima su inicirani svećenici i drugi inicirani davali ovim vladarima pristup u božanski svijet kroz obrede, vježbe koncentracije i druge metode, tako da bi se upoznali sa sadržajem ovih istina. U tom kontekstu, mislimo na misterijske škole Delphi, Eleusis, Efez i Samothrace.
Nakon pojave kršćanstva, ove misterijske škole prestale su postojati, jer je duhovni svijet inicirao daljnji pojedinačni razvoj ljudskog bića. Kršćanstvo je omogućilo nove osnove za to. Razne posebne individue obilježile su ovo daljnje produbljivanje. Oni su bili pojedinci koji su već postigli viši razvoj tijekom prethodnog života. S obzirom na Europu, mislimo na Kristijana Rozenkrojca, Dantea, Jakoba Boehmea i druge.
Budući da se individualizacija ljudi s jedne strane i intelektualni razvoj ljudi s druge strane također nastavila i nakon srednjeg vijeka, bio je potreban način spoznavanja nadosjetilnog svijeta, usklađen sa tim razvojem. Važan doprinos tomu je napravio Rudolf Steiner, osnivač antropozofije. Doktorirao je fiziku i filozofiju. Bio je vidovnjak i dalje je razvijao ovu vidovitost. On nam je također dao savjete, kako bi svatko imao mogućnost hodati ovim putem u duhovni svijet i biti sposoban razviti te moći samostalno.
Rudolf Steiner nas je ostavio s mnogo prijedloga, vježbi i meditacija, koji pomažu osobi pronaći svoj put, na način i na terenu koji mu dolikuje, na temelju njegove karme.
Bitno je da je ljudsko biće slobodno hodati svojim putem. Nema učitelja, nema gurua, već je svatko u stanju prikupiti informacije koje on smatra neophodnim, proučavanjem djela i predavanja Rudolfa Steinera. Međutim, čak i to nije imperativ, jer čovjek sam treba odlučiti u slobodi. Čovjek je mikrokozmos, povezan s makrokozmosom, što je Rudolf Steiner izrazio u slijedećem aforizmu:
Ako se u ogledalu ljudske duše
cijela zajednica razvija,
i ako moć svakog pojedinca
živi u zajednici,
onda to radi ozdravljujuće.
Pokušao sam vam dati kratak pregled nekoliko neophodnih elemenata važnih za antropozofiju. Naravno, mnogo više tema opisano je u predavanjima i knjigama Rudolfa Steinera i drugih antroposofskih autora, ali sam mislio da ću vam, u okviru raspoloživog vremena,samo biti u stanju prenijeti najvažnije informacije.
Za mene osobno, svjetonazor, ljudski razvoj na zemlji na taj način postaju razumljive, logičke cjeline. To je svjetonazor koji sam tražio osobno u razdoblju između dvadeset osme i tridesete godine. Moja potraga nije bila samo u protestantskoj crkvi, ili u katoličkoj crkvi, nego nisam mogao ne probati i nekoliko indijskih okultnih pokreta. Međutim, nisam našao logičan, koherentni pogled na svijet u bilo kojem od tih pokreta. Za daljnji uvod u antropozofiju, želio bih uputiti na knjigu Uvod u Antropozofiju.
